Dadovske godine pamtim kao najljepše u životu. Na sceni smo istraživali igrajući se, družili se i doživljavali sretne trenutke jedne kreativne i dušom ispunjene mladosti. Stvorio sam i prijatelje za čitav život. Ne čujemo se često, a viđamo se još manje, ali svaki naš kontakt izgleda kao da smo se , eto, jučer rastali posle probe. To nam nisu oduzele ni politike niti državne granice naknadno postavljene među nama.
